Razlike u principu: različite metode kontrole energije
Način rada s konstantnim pritiskom je poput iskusnog vozača koji koristi tempomat-napon ostaje stabilan, a struja se automatski prilagođava prema otporu. Za vrijeme zavarivanja, ako se cijev širi zbog topline, uzrokujući smanjenje otpora, struja će se prirodno povećati kako bi kompenzirala toplinu. Mod konstantne struje, s druge strane, je kao precizan metronom; jačina struje uvijek ostaje na podešenoj vrijednosti, dok se napon automatski prilagođava fluktuacijama otpora, osiguravajući konstantan unos topline u sekundi.
Primjenjivi scenariji: Materijali i okoliš
Konstantni pritisak je prikladniji za komponente sa tankim-stinama: kada je zid cijevi tanak, materijal se brzo zagrijava i ima mali toplinski kapacitet; samoregulirajuće karakteristike konstantnog pritiska mogu spriječiti lokalizirano pregrijavanje.
Konstantna struja je izvanredna kod zavarivanja sa debelim-zidovima: Kada se radi o cijevima debelih-zidova, konstantna struja osigurava kontinuiran i stabilan prodor topline u duboke materijale.
Poređenje prilagodljivosti okolini: Način rada s konstantnom strujom je poželjniji za gradilišta sa velikim fluktuacijama napona, dok režim konstantnog pritiska ima veću toleranciju za eliptičnost cijevi.
Razlike u efektu: Kvalitet zavara
Zavarivanje pod stalnim pritiskom daje ujednačeniji izgled spoja, ali može proizvesti mikroskopske pore zbog strujnih fluktuacija; Zavarivanje konstantnom strujom rezultira gušćim kristalima zavara, obično sa 5%-8% većom mehaničkom čvrstoćom, ali zahtijeva preciznije predgrijavanje. U smislu operativne poteškoće, režim konstantnog pritiska ima veću granicu greške, dok režim konstantne struje zahteva strogu kontrolu tačnosti spoja cevnih fitinga i sile stezanja.
