Princip zavarivanja fitinga elektrofuzijom
Priključci za elektrofuziju postižu vezu topljenjem polietilenskog materijala kroz unutrašnju otpornu žicu, slično korištenju pištolja za vruće ljepilo za lijepljenje plastike. Tokom početnog zavarivanja, molekularni lanci materijala se preuređuju kako bi formirali gustu strukturu. Ako se prisili na ponovno zagrijavanje, originalna molekularna struktura će biti uništena, što može rezultirati poroznošću ili nepotpunim zavarenim spojevima, slično kao što više puta zagrijavana čokolada gubi svoj sjaj.
Tri glavna rizika sekundarnog zavarivanja
Smanjenje čvrstoće: Ponovljeno zagrijavanje mijenja kristalnost materijala, potencijalno smanjujući čvrstoću spoja za više od 30%.
Neuspjeh zaptivanja: oksidni sloj se lako formira u otopljenoj zoni, što otežava pravilno zacjeljivanje rane, slično kao krasta koja se formira na rani.
Nekontrolirana deformacija: Lokalizirano pregrijavanje može uzrokovati pretjeranu eliptičnost u spoju, što rezultira pojavom sličnom "pečenoj plastičnoj boci".
Rješenja za rješavanje posebnih okolnosti
Kada su popravke potrebne, razmotrite ova alternativna rješenja:
Izrežite oštećeni dio i upotrijebite prirubnički spoj, poput "krpanja" cijevi.
Koristite specijaliziranu navlaku za popravku za lokalizirano pojačanje.
Za cijevi bez{0}}pritiska{1}}privremene popravke se mogu obaviti korištenjem kompozitnih materijala od epoksidne smole.
